Tradicionalne male drvene ribarske barke
U Umagu se od početka 20. st. stalno povećavao broj barki za ribolov. Najviše je bilo malih tradicionalnih drvenih barki ravnog dna poput topa, batana, batelina, sandola, koje su bile prilagođene za priobalni ribolov u pličinama. Bile su privezane za metalne stupove, odnosno bitve (bitta), uz lukobran (digu) u umaškoj luci. Na mjestima duž umaške obale gdje nije bilo sigurne luke ribari grade drvene dizalice – grue za osiguravanje „veza“ svojih malih barki: batana, kaića …..
Batana, batelina i sandolo
ovim manjim drvenim barkama služili su se neprofesionalni ribari (poljoprivrednici, postolari, stolari) za osobni ribolov kako bi zaokružili obiteljski budžet, a također su služile i kao pomoćne barke prilikom polaganja mreže trate.
Kaić (caicio)
kao mala pomoćna barka od 3 do 4 m bila je privezana uz bok velikih bragoca, bracera ili trabakula. Služila je za prijevoz članova posade i njihove opreme od broda do kopna te za čišćenje oplate broda. Po svom obliku slična je pasari, ima kobilicu, a pogoni se samo kratkim veslima.
Topo (battello, batèl, batiel, bataio)
bila je nekoć profesionalna ribarska barka. To je drvena barka ravnog dna dužine od šest do dvanaest metara. Opremljena s dva duga vesla oslonjena na duge drvene sohe (forcole) te s velikim kormilom na krmi (pupa ) i pogonjena oglavnim jedrom mogla se otisnuti dalje od obale. Nosivost topa bila je do 2 tone tereta.
Tradicionalne velike drvene ribarske barke
Bragoci (bragossi)
su tradicionalne velike drvene ribarske barke ribara iz Chiogge, koje su bile privezane u paru uz umašku rivu preko puta župne crkve. Opremljeni s dva jarbola s oglavnim jedrima za višednevna ribarenja povlačnim mrežama tartanama ili kočama, odlazili su na otvorena mora. To je barka ravnog dna, bez kobilice dužine od 9 do 15 m, s velikim kormilom na krmi, nosivosti do 20 tona. Jedini umaški bragoc, tipa Chioggia, bio je na vezu uz digu i pripadao je braći Grassi (Mario i Piero Pio).
